Planinarsko alpinisticki klub „SUMMIT“ iz Banja Luke u okviru projekta 7 SUMMITS samostalno je organizovao ekspediciju ALASKA 2015 uspon na najviši vrh Sjeverne amerike Denali – McKinley visine 6194mnv, kao najhladnije planine svijeta. U ekspediciji su učestvovali Miroslav Bundalo i Miroslav Trivić, iz Banja Luke, kojima je ovo četvrti uspon od sedam, nakon najvišeg vrha Evrope (Elbrus), Afrike (Kilimanjaro) i Južne amerike (Akonkagva). Ekspedicija je izvedena od 13. – 22. Juna 2015. godine, a sam vrh je ispenjan nakon samo 10 dana, s obzirom da je uobičajeno penjanje od 16 do 25 dana do vrha.
Na put smo krenuli u srijedu 10. juna u 2.00h ujutro nakon oproštajne zabave gdje nas je ispratilo stotinjak naših drugara planinara, prijatelja i rodbine. Sa nama smo imali naše najveće breme koje nas nije napuštalo niti jedan tren, oprema cca 35kg svaki plus zajednička torba od 25 kg. Putovali smo iz Banja Luke autom do Zagreba odakle smo imali let preko Brisela i Čikaga do Enkoridža gdje nam je bila glavna baza za logistiku kompletnog boravka na Aljasci. Već prvi dan dočekalo nas je nesvakidašnje iskustvo. Avion je sletio u 20.00h i dok smo se iskrcali, dočekali prtljag, uhvatili taksi i prevezli se do hostela dilo je već blizu ponoći. Nešto se čudno dešava oko nas a da toga nismo ni svjesni. Sunce je još visoko na nebu. Iscrpljeni smo od preko 27 sati putovanja tako da nam je svejedno dali je dan ili noć. Prije spavanja navijamo sat za svaki slučaj jer sutra je dan kada za dopunu hrane i opreme a već prekosutra plan je da se krene prema Talkitni, gradiću osamdesetak kilometara udaljenom od masiva Denali i mjestu odakle počinje putovanje do ledenog brijega. Obavili smo kupovinu hrane i opreme i već sljedeći dan mini busmo putujemo do Talkitne, odprilike tri sata. U Talkitni nas prevoznik vozi direktno do aerodroma gdje potvrđujemo let i smještaj nakon čega odlazimo do rendžerske stanice gdje završavamo dozvolu za penjanje i intervju sa rendžerima. Intervju podrazumjeva ponašanje u planini, upravljanje otpadom i izmetom, opasne detalje i dionice, zahtjevnost samog uspona, postavljanje i pozicije logora, vremenske uslove i detalje o medicinskoj i spasilačkoj službi. Noćimo u Talkitni i ujutro rano dolazimo do aerodroma. Već po ko zna koji put prepakovani i spremni za uspon na planinu važemo i obilježavamo naša torbe. Sa sobom imamo po 20kg u rančevima i transportne torbe sa po 40kg. Svjesni smo šta nas čeka. Ulazimo u avion i polijećemo prema planini. Nakon nekih sat vremena leta slijećemo na zaleđenu pistu aerodroma baznog logora.
Dozvolu smo dobili na 20 dana, od 13. juna do 03. jula 2015. godine. Uspon smo započeli odmah nakon slijetanja u BC (bazni logor) pa smo isti dan nakon 9 km dugog marša Kahiltna glečerom već bili u Ski Hill logoru C1. Dan za danom penjali smo se iz kampa u kam te smo tako već četvrti dan popeli do kampa C4 gdje smo obavili prvu aklimatizaciju i nošenje zaliha uz Head Wallu najstrmiju dionicu na planini do (cash point) na 5000 mnv. Nakon što smo se ponovo spustili u kampu su nas zahvatile velike snježne padavine praćene snažnim vjetrom zbog čega smo odlučili da ponovo krenemo na uspon u kamp C5 (High camp) koji se nalazi na 5234mnv, te smo usponom od 915 m visinske razlike izbjegli nevrijeme i našli se iznad tog pojasa olujnih oblaka. U C5 smo takođe obavili aklmatizaciju za završni uspon koji smo započeli 22. juna 2015. godine u 13h. Na završnom usponu imali smo pad atmosferskog pritiska i razvoj velike oblačnosti pračene olujnim oblacima sa Pacifika koji su se na našu sreću na kraju zadržali samo na visini do 5000 mnv. Kada smo stigli do visine od 6000 mnv vjetar je nanio veliku količinu oblaka i snježnu mećavu zbog čega smo odlučili da odustanemo od vrha za taj, i da se spustimo nazad u kamp C5 i uspon pokušamo drugi dan sa već obavljenom aklimatizacijom. Nakon što smo se spustili 400 m visinske razlike vrijeme se smirilo i nebo se razčistilo. Bili smo u nedoumici vratiti se ili ne s obzirom da je već kasno i da smo već dosta iscrpljeni. Odlučujemo se ipak za triumf i ponovo savladavamo istu visinu gdje smo odustali. Pod samim vrhom imamo izuzetno strmu dionicu nakon koje se nastavlja oštar snježni greben do vrha. Temperatura je naglo pala do -40°C na samom vrhu. Ostali smo sami na usponu, sve su se ekspedicije spustile u kamp. Na vrh smo stigli u ponoć i izuzetno umorni ipak hvatamo malo snage za čestitanje i fotografije na vrhu. Spuštamo se u C5 totalno iscrpljeni od visine, uspona i hladnoće nakon 17 sati naporne aktivnosti. Prenoćili smo u C5 i isti dan se spustili u C3 a već sljedeći dan bili smo ponovo u BC gdje smo prenoćili i gdje nas je rano ujutro avion prevezao u Talkitnu.
Pripreme su bile svakodnevne i dosta naporne, i uzimale su mnogo vremena, a najviše nas je iscrpljivala upravo potraga za sponzorima, i na žalost svaki put se najviše ¨potrošimo¨ upravo na tom dijelu projekta i na kraju ga uvijek završimo sa blagim razočarenjem. Za ovu ekspediciju nam je falilo dosta finansijskih sredstava tako da do zadnjeg dana nismo bili sigurni da li ćemo otići ili ne. Na kraju smo od prijatelja posudili jedan dio sredstava ali i dalje nedovoljno za zatvaranje finansijske konstrukcije. Zbog tog smo bili prinuđeni da štedimo na mnogim stvarima, između ostalog i na hrani, tako da smo jeli samo jednom dnevno jednu kesicu instant hrane koju smo dijelili na pola. To sve utiče na moral, pogotovo kad vidimo kako to rade druge ekspedicije. Denali je najhladnija planina na svijetu i za penjanje je potrebno mnogo kalorija tako da je bitno unositi sto više hrane da bi tijelo moglo sto normalnije funkcionisati. Ali eto i pored toga smo uspjeli ispenjati vrh za 10 dana, što je odličan rezultat. Za tih 10-ak dana smo smršali i više od 10kg što govori o samoj težini uspona.
Ova planina ima najteže klimatske uslove za penjanje u svijetu. Iz tog razloga mnogi je koriste kao pripremu za penjanje vrhova preko 8000 metara u Himalajima, uključujući i Everest. Hladniji je od Everesta na kome su na visini od 8000 metara najniže temperature oko – 25°C do – 30°C. Na Denaliju je to sasvim normalna noćna temperatra na visini od svega 4320 metara C4. Temperature se mogu spustiti i na niže od -40°C u ljetnim uslovima. U oblasti polarnog pojasa trenutno je ljeto i dan traje 24h što je dodatno osim vremenske razlike od 10 sati uticalo na naš organizam. I na to smo se takođe trebali prilagoditi prije uspona što nije bilo nimalo jednostavno uzevši u obzir da je u ponoć sunce još na nebu.
Denali je najviša planina Sjeverne Amerike. Nalazi se u centralnom dijelu Aljaske. Ima dva vrha, sjeverni 5984mnv i južni 6194mnv, koji su razdvojeni prevojem Denali pass 5486mnv. Masiv dominira okolinom i može se vidjeti sa udaljenosti od 400 km. Izdiže se 5500 metara iznad doline. Granica vegetacije nalazi se na svega 900 metara nadmorske visine. Ispenjan je prvi put 1913. godine. Kod nas je poznat i po imenu Mc Kinley. Najhladnija je planina na svijetu i sa izmjerenih – 83°C četvrta je najhladnija tačka na planeti. Zbog tanjeg sloja troposfere u subpolarnom krugu u odnosu na ekvator, vazdušni pritisak na Denaliju na visini od 6200 mnv odgovara kao 7700 mnv na Everestu (meteorolog Terris Moore). Visinska razlika od baznog logora do vrha je 4000 metara i veća je nego na Everestu na kome iznosi 3500 metara. Na Denaliju je ispenjano više od 30 ruta, a većina se penje preko Zapadnog grebena (West buttress) iz razloga što su objektivne opasnosti najmanje. Ipak, ni ova ruta ne prašta greške. Čak su i veoma iskusni planinari stradali ili nisu uspjevali da dođu do vrha. Ima dosta ledničkih pukotina i na pojedinim dionicama postoji opasnost od lavina.
Miroslav Trivić