Rumunija iz mojeg ugla, smer “Black Crack”
Zaista je nevorovatno iskustvo upoznati ljude različitih nacionalnosti, slušati o njihovom načinu življenja i naravno penjanja. Posle tri dana laganog "upenjavanja" organizator kampa je počeo da formira naveze po iskustvu, sposobnosti i nivou penjanja.
Spanca Sergi i ja smo bili ona naveza od koje je očekivao podvig. Mnogo smo slušali o smeri koju smo trebali da penjemo. Na prethodnom kampu popela je koreanska naveza, a ove godine smo mi trebali da ponovimo istu. Bilo je mnogo treme, ali one pozitivne i pomalo zbunjenosti zbog penjanja sa strancem. Našli smo se na ulazu u smer, pukotina je bila duga oko 140m ocene VI+. Sergi je vodio prvu dužinu i stigao do standa. Bio je sada moj red. Stavila sam ranac na leđa i lagano krenula gore. Sva trema je u tom momentu nestala. Stena je bila vlažna, u stvari bila je mokra. Čini mi se da je to otežalo smer makar za pola ocene, ako ne i više. Bila je i gomila blata i straha u isto vreme. Konačno se susrećemo na standu i ja nastavljam da vodim sledeću dužinu. Zaista je bila najzahtevnija i opravdava ime smeri “Black Crack”, u prevodu crna pukotina. Opremljena je sa mnogo starih alpinističkih klinova, a svaki novi ukopčani, za mene je predstavljao olakšanje i podsticaj da nastavim. Stena je bila kompaktna, nije bilo kamenja koje je padalo. To je veoma dobro, ali vlažnost je i dalje bila na istom nivou.
Počela sam da osećam umor u podlakticama kada se ispred mojih očiju ukazala duboka, naizgled zgodna za hvatanje pukotina. Stavila sam ruke u nju i čula čudan zvuk. Bili su to slepi miševi. Mnogo strašnih misli proletelo mi je kroz glavu. Plašim se kada vidim miša u svojoj kući, a slepi miševi koji me posmatraju su za mene su bili noćna mora. Kolebanje i nedoumica. Stisnuti zube i nastaviti odmah dalje ili jednostavno sesti u pojas, sabrati se i krenuti ponovo? Nije bilo mnogo vremena za razmišljanje, ruke su mi polako postajale sve umornije. Skupila sam hrabrost, polako prošla taj deo i kamen je pao sa mog srca.
Činilo mi se da je najgori deo penjanja prošao. Kako smo napredovali sa penjanjem stena je bila sve suvlja i osećao se uticaj sunca. Ostalo nam je jos dve dužine, koje smo popeli dosta brzo i bez povećih problema. Stigla sam na vrh i okrenula se ka putu.


Gomila ljudi sa glavama podignutim u vis su nas gledali i tapšali. Bila sam ponosna na našu navezu i bili smo odličan tim. Sada je trebalo naći put to dole i spustiti se po vlažnom, strmom i klizavom terenu. Oboje smo bili hrabri, a on kao malo iskusniji i snalažljiviji, je bio je glavni vodič. Mnogo smo pričali o penjanju i bili srećni zbog uspeha. Ugledali smo put i znali da je avantura završena. Usledile su čestitke, sveža voda i hrana. Uživali smo u pogledu na osunčani smer i razmišljali o sledećem zajedničkom penjanju. Nazvali smo sebe "BLACK TEAM" i uveliko se spremamo za nove avanuture.

Tekst i foto: Katarina Manovski, 25.09.2010.
Nikola krtog |
26.09.2010
|
| Bravo mala!
|
|
|
Milan
|
27.09.2010
|
| Bravo, bravo! Divno je videti mlade ljude da se interesuju za tako nešto. Retki su!
Nove generacije su, nažalost, ili potpuno nezainteresovane ili zainteresovane za pogrešne stvari. Bravo Katarina!
|
|
|
Sana Zulić
|
15.10.2010
|
| Nadam se još čitanju od Black Team-a :)...
|
|
|
Aleksandar
|
08.05.2011.
|
| Svaka cast!!
|
|
|
muso
|
20.07.2011.
|
| JAKO lijepo,podsjetilo me je na campove,organizacija
70-tih,80-tih, zaista to su prave i fudamentalne vrijednosti,neka vam planina i
alpinizam postane filozofija zivota.Gradeci sebe kroz vid osobina vjestina i
sposobnosti ,pocecete da,otkrivate sebe mogucnosti kao i drugih ,postajete skroman
,human i pozitivan ,za vijek vjekova,da, TO JE TO,Veliko hvala vama, za vasu srecu i
buduce podvige,iskreno ,MUSO VUKOVIC,instruktor alpinizma.
|
|
|
Жарко Будинчић,пл. водич
|
17.12.2011.
|
| У јапанској филозофији \'до\' означава пут , па тако карате \'до\' или џу \'до\' означавају начин живљења у хармонији са тим путевима односно филозофијама.Мислим да би планинарење и алпинизам такођер требали да добију сличну одредницу,јер заиста у многоме та наша активност одређује и усмјерава наше животе.Поздрав свим истомишљеницима а честитке Каћи!!!
|
|
|
Katica Ristic
|
12.03.2012.
|
| Svaka cast Katarina! :) :) Veliki pozdrav za Kikindjane! :) :)
|
|
|
Ostavi komentar: